Idi na sadržaj

Autoliza

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Histopatologija parenhima štitne žlijezde s autolitičkim promjenama uočenim na obdukciji, pri čemu se folikularne stanice štitnjače odvajaju u folikule.

Autoliza[1] (lysis = rastvaranje) je proces razaranja ćelije gdje ćelijski fermenti otapaju samu ćeliju i njenu neposrednu okolinu. Počinje već kada slabi cirkulacija, pa je otežan transport raspadnih produkata metabolizma, smanjenja pH i aktivacijom ćelijskih enzima koji oštećuju ćeliju i okolno tkivo. Kao optimalna temperatura za razvoj autolitičnih procesa smatra se od 37-40 stepeni celzijusovih. Niske temperature je sprječavaju. Najpovoljniji pH je između 4 - 6,7, dok alkalana reakcija sprječava autolitične procese, kada počinju procesi truljenja. Najbrže se raspadaju tkiva sa najintenzivnijim metabolizmom (epitelne ćelije bubrežnih kanalića, hepatociti, epitel drugih žlijezda). Vezivno tkivo je najotpornije na autolitične procese, a otporne su i miofibrile.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Hyun, Jong Jin; Chun, Hoon Jai; Keum, Bora; Seo, Yeon Seok; Kim, Yong Sik; Jeen, Yoon Tae; Lee, Hong Sik; Um, Soon Ho; Kim, Chang Duck (2012-04). "Autolysis: a plausible finding suggestive of long ESD procedure time". Surgical Laparoscopy, Endoscopy & Percutaneous Techniques. 22 (2): e115–117. doi:10.1097/SLE.0b013e318247c347. ISSN 1534-4908. PMID 22487637. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]


Nedovršeni članak Autoliza koji govori o medicini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.