Suha igla

Suha igla je grafička tehnika duboke štampe, dobijena mehaničkom metodom direktnog graviranja u metalnu ploču,^[1] karakteristična je po svojim baršunastim linijama.

Graviranje suhom iglom poznato je još u XV vijeku. Kao samostalna tehnika pojavljuje se oko 1480. godine. U početku je služila kao početna faza u bakrorezu. Umjetnici često koriste suhu iglu u kombinaciji sa drugim tehnikama, iz razloga što matrica izrađena suhom iglom ne pruža mogućnost velikog tiraža. Takve primjere kombinovane tehnike nalazimo kod umjetnika kao što su Rembrandt, Francisco Goya i mnogi drugi.

Iglom se urezuju linije na bakarnoj ploči, čime se dobija plitki reljefni trag. Jačim ili slabijim pritiskom igle ostvaruje se dublja ili plića linija. Izražajnost zavisi i od ugla graviranja. S obzirom da se trag brzo zgnjeći s ploče je moguće odštampati desetak grafičkih listova. Ova tehnika nalazi svoju primjenu i kao dopuna pri oblikovanju i korekciji drugim tehnikama duboke štampe.

• Dževad Hozo, Umjetnost multiorginala, 1988.

• Grafičke tehnike
• Gravura

• The Printed Image in the West: Drypoint (en)
• http://drypoint.art/

Commons ima datoteke na temu: Suha igla