Prijeđi na sadržaj

Robert Venturi

Izvor: Wikipedija
Robert Venturi
postmoderna arhitektura
Robert Venturi
Kuća Vanna Venturi, Philadelphia (1964.)
Rođenje 25. lipnja, 1925.
Philadelphia, Pennsylvania, SAD
Nacionalnost američko
Vrsta umjetnosti arhitektura
Praksa Sveučilište Princeton, Sveučilište Pennsylvanije, Sveučilište Yale, Sveučilište Harvard, Venturi, Scott Brown & Associates
Utjecao Philip Johnson, Michael Graves, James Stirling
Poznata djela Kuća Vanna Venturi
Nagrade Pritzkerova nagrada (1991.)
Portal o životopisima

Robert Charles Venturi Mlađi (rođen 25. lipnja, 1925.) je utjecajni američki arhitekt koji se smatra prvim arhitektom postmoderne arhitekture, za čije oblikovanje iznimno zaslužan. Zajedno sa svojom suprugom i partnericom, Denise Scott Brown, osnovao je tvrtku Venturi, Scott Brown & Associates čije je djelovanje pomoglo oblikovati način na koji arhitekti, urbanisti i studenti doživljavaju i razmišljaju o arhitekturi i američkom urbanizmu, ali ponajviše širenju dijaloga o arhitekturi. Zbog toga je dobio Pritzkerovu nagradu za arhitekturu 1991. godine.[1]

Najpoznatiji je po svojoj krilatici Less is a bore („Manje je dosado”) koju je izveo iz slavne modernističke krilatice Miesa van der Rohea Less is more („Manje je više”).

Kapela Episkopalne akademije, Newtown Township (2008.)
Cehovska zgrada (Guild House), Philadelphia (1964.)

Životopis

[uredi | uredi kôd]
Sainsbury krilo Nacionalne galerije s Trafalgar Squarea, London (2004.)

Rođen je i odrastao u kvekerskoj obitelji u Philadelphiji. Studirao je na Princetonskom sveučilištu gdje je osvojio nagradu D'Amato za arhitekturu i diplomirao 1947. godine. Upravo je obrazovni program u Princetonu utjecao na njegov analitički razvoj arhitektonske teorije i dizajna koji se inspirirao arhitektonskom povijesti, nasuprot stilističkoj terminologiji.[2]

Godine 1951., nakratko je radio za slavnog arhitekta Eeroa Saarinena u Bloomfield Hillsu (Michigan), a kasnije i za Louisa Kahna u Philadelphiji. Godine 1954. dobio je nagradnu stipendiju Američke akademije u Rimu, te je studirao u vječnom gradu i dvije godine je proputovao Europu.

Od 1954. do 1965. imao je različit profesorski status na Sveučilištu Pennsylvanije, najprije kao asistent prof. Kahna, te instruktor, a kasnije kao mlađi profesor. Tu je 1960. godine upoznao kolegicu, arhitekticu i urbanisticu, a kasnije i svoju suprugu i partnericu, Denise Scott Brown. Nakon što su se vjenčali 1967. godine, ona je 1969. postala partnericom u njegovoj tvrki koja od 1989. godine nosi ime Venturi, Scott Brown and Associates. Kasnije je predavao i na Sveučilištu Yale, a bio je i gostujući profesor na Harvardskom sveučilištu 2003. godine.

Djela

[uredi | uredi kôd]

Venturi je ipak najpoznatiji kao teoretičar arhitekture koji je u svojim djelima definirao postmodernu arhitekturu:

  • „Složenost i kontradikcije u arhitekturi” (Complexity and Contradiction in Architecture), The Museum of Modern Art Press, New York 1966.
  • „Učeći od Las Vegasa” (Learning from Las Vegas, s D. Scott Brown i S. Izenour), Cambridge MA, 1972., dopunjeno 1977.[3]
  • „Pogled s Campidoglia” (A View from the Campidoglio, zajedno s D. Scott Brown), 1985.
  • „Ikonografija i elektronika generičke arhitekture: Pogled iz crtaonice” (Iconography and Electronics upon a Generic Architecture: A View from the Drafting Room), MIT Press, 1998.
  • „Arhitektura kao znakovi i simboli” (Architecture as Signs and Symbols, zajedno s D. Scott Brown), Harvard University Press, 2004.

Prije svega, u „Učenju od Las Vegasa” je uzeo Las Vegas Strip, glavnu ulicu Las Vegasa, kao primjer američke svakodnevne arhitekture i stavio je kao jednakovrijednu realnost modernoj urbanističkoj teoriji o kojoj vrijedi raspravljati. Istaknuo je kako su građevine modernizma i funkcionalizma (internacionalni stil) često trivijalne, te ružnih formi i konstrukcija, čime je njihova svakodnevna uporaba upitna i treba se ispitati.

Kritika je ocijenila Venturijev rad kao kontroverzan, a njegove građevine često kao kontrarevolucionarne.

Njegova najznačajnija djela su:

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Robert Venturi
  1. Goldberger, Paul. 14. travnja 1991. Robert Venturi, Gentle Subverter of Modernism. ARCHITECTURE VIEW. Pristupljeno 31. siječnja 2013.
  2. Robert Venturi 1991 Laureate Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. prosinca 2010. (Wayback Machine), na službenim stranicama Pritzkerove nagrade (engl.) Preuzeto 31. siječnja 2013.
  3. Robert Venturi, Denise Scott Brown und Steven Izenour, Lernen von Las Vegas: Zur Ikonographie und Architektursymbolik der Geschäftsstadt, Bertelsmann, Gütersloh 2003. ISBN 3-7643-6362-2
  • Martino Stierli, Venturi's Grand Tour. The Genealogy of Postmodernism, Standpunkte Dokumente No. 4, Verlag Standpunkte, Basel, 2011. ISBN 978-3-9523540-7-0

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]